image

U borbi protiv nasilja nad ženama: Osnaživanje, solidarnost i empatija!

Kategorija: Blog
Organizacije: Kosova Women's Network , UN Women , EULEX , Center for Equality and Liberty (CEL) , Opština Severna Mitrovica , NGO Mundesia
Tags:

Globalna kampanja "16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama" ne podseća nas samo na to da žene u našem okruženju i širom sveta trpe nasilje. Ova globalna kampanja nas podseća na još jednu činjenicu – čitav je niz prepreka sa kojima se žene suočavaju u borbi za svoja prava.

Ova kampanja traje do 10. decembra. Razgovarali smo sa civilnim aktivistima, borkinjama za ženska prava, predstavnicima organizacija, ispratili događaje tokom ove nedelje. Jedno je sigurno, svest o raširenosti nasilja nad ženama, ali i rodno zasnovanog nasilja raste. Ipak, niz je koraka koji bi još trebalo da se preduzmu. Svi sagovornici su saglasni - osnaživanje žena prvi je i najvažniji je korak u sprečavanju nasilja i u umanjivanju njegovih posledica

Statistika

Samo u prvoj polovini godine na Kosovu je zabeleženo preko 1.300 slučajeva rodno zasnovanog nasilja. Međutim, procene su da samo 2% žena na Kosovu prijavljuje slučajeve policiji.

Sa druge strane, broj slučajeva porodičnog nasilja raste iz godine u godinu. Tako je broj slučajeva 2014. godine iznosio 1.179, a 2019. – 1.915, prošle godine – preko 2.000. Većina žrtava su žene.

Prihvatilišta za žrtve nasilja su operativna u Đakovici, Uroševcu, Prištini, Peći, Gnjilanu, Prizrenu, Južnoj Mitrovici, Novom Brdu, a od nedavno i u region severnog dela Kosova.

Prema podacima Kosovske policije za www.kosovotrustbuilding.com od januara do novembra ove godine na severu Kosova zabeleženo je 56 slučajeva porodičnog nasilja. Najveći broj slučajeva u opštini Severna Mitrovica – 32.

Regionalna sigurna kuća

„Nepostojanje Sigurne kuće bio je veliki nedostatak u sprečavanju porodičnog nasilja, o tome je godinama govorilo civilno društvo“ – kaže u razgovoru za www.kosovotrustubuilding.com zamenica gradonačelnika opštine Severna Mitrovica, Adrijana Hodžić. Upravo je ona bila glavni inicijator izgradnje sigurne kuće za region severa Kosova.

UNMIK je sa preko 150.000 dolara finansirao adaptaciju i opremanje objekta, kupovinu nameštaja, ali i opremu koja bi pomogla ekonomsko osnaživanje žena koje su u sigurnoj kući - mašine za rad u plasteniku, laboratoriju za eterična ulja.

Na Međunarodni dan borbe nasilja nad u znak podrške ženama i žrtvama nasilja, ulaz u zgradu opštine Severna Mitrovica obojen je narandžastom bojom.

Održan je i satanak Koordinacionog mehanizma za zaštitu žena od porodičnog nasilja i nasilja koje je rodno zasnovano.

„Cilj sastanka je bio da se napravi rezime i analiza situacije, svih izazova sa kojima se susrećemo u svom radu, sa ciljem da se unaprede postojeći mehanizmi kako bi žene žrtve porodičnog nasilja bolje zaštitile i kako bi se, naravno, našlo trajno rešenje“, objašnjava Hodžić.


Foto: Opština Severna Mitrovica

Gradonačelnik Milan Radojević i Hodžić su učestvovali u aktivnosti u okviru koje je organizovan štand na mitrovičkom šetalištu gde je zamenica gradonačelnika razgovarala sa građanima i istakla značaj zajedničkog uključivanja u borbu protiv nasilja nad ženama. Promovisan je i broj regionalne sigurne kuće.

Broj telefona Regionalne sigurne kuće, dostupan 24 sata dnevno - je 028 478 388.

„Regionalna sigurna kuća sa sedištem u Zubinom Potoku može biti spas za nečiji život“ – dodaje Hodžić, podsećajući da slučajevi porodičnog nasilja i rodnog zasnovanog nasilja, nažalost, često budu posebno brutalni.

Hodžić se zalaže za pomoć žrtvama. Istrajna je u tome da bi rad u slučajevima porodičnog nasilja trebalo da se vrši na dva koloseka. Upravo je to način rada na kojem potenciraju i eksperti.

„Sve žene žrtve porodičnog nasilja trebalo da nasilje prijave odmah, jer što se pre nasilje prijavi i uključe stručna lica, to je veća šansa da se jedna bračna zajednica očuva, tako što ćemo uporedo raditi i sa ženama i sa muškarcima“, pojašnjava.

Sa druge strane, zalaže se i za odgovornost donosioca odluka.

„Sve što je potrebno da se nasilje nastavi jeste da odgovorni ljudi ne budu na visini zadatka, a moja je moralna, a isto tako i zvanična, profesionalna odgovornost da budem na visini zadatka i to planiram da radim“ – dodala je.

„Apelujemo na sve žrtve porodičnog nasilja da nasilje prijave, zato što žene imaju gde i imaju ko će se baviti njima. Sigurna kuća je mesto gde mogu da smire svoje misli i planiraju svoj život ubuduće“ – navela je.

Deo promotivnih aktivnosti održan je i u Zubinom Potoku – opštini koja je takođe dala svoj doprinos za izgradnju regionalne Sigurne kuće na severu Kosova. Opština je, podsetimo, obezbedila plac od 15 ari za objekat Sigurne kuće.

Zamenica gradonačelnika Zubinog Potoka Latinka Utvić za www.kosovotrustbuilding.com ističe da „žene nisu same“.

„Imamo sve mogućnosti da adekvatno zbrinemo žrtve nasilja u Regionalnoj sigurnoj kući“, dodaje ona, ali uz želju da ovo prihvsatilište ima što manje korisnika.

Njena poruka je, kaže - „Ne trpite nasilje, već ga prijavite. Lokalna samouprava u Zubinom Potoku uvek je tu da ženama izađe u susret.“

“Nevidljivo” nasilje - geslajting i psihološko zlostavljanje kao element nasilja u porodici

Fizičke povrede su samo deo onoga što žrtve nasilja trpe. Nasilnici imaju različite načine da vrše kontrolu nad svojom žrtvom. Jedan od njih je geslajting – manipulacija izluđivanjem.

Nevladina organizacija Žensko pravo se ove godine posebno fokusirala na geslajting.

„Ovaj vid manipulacije može da se doživi ne samo od partnera, nego i u školi, na radnom mestu. To je vid degradacije ličnosti, samopouzdanja, na perfidan i suptilan način, a kada je urušeno samopouzdanje onda je osoba sklonija tome da neko njome manipuliše, gubi identitet, a to onda vodi u neke druge vidove nasilja, ali i do bolesti“ – objašnjava u razgovoru za www.kosovotrustbudiling.com direktorka NVO „Žensko pravo“, Ružica Simić.

Dugogodišnja borkinja za ljudska i ženska prava je imala i neposredna kontakt sa žrtvama rodno zasnovanog i porodičnog nasilja. Iz sopstvenog iskustva objašnjava da osobe koje trpe geslajting često postanu i preosetljive, dok se dešava i da njena sredinam ne pruža podršku:

„To vidim i kod žrtava kada izlaze iz takvih veza, osobe iz njihove sredine ih karakterišu kao problematične osobe, bolesne... Ustvari, žrtvi je potrebna podrška, razumevanje, kako bi mogla da vrati sebe sebi, da povrati svoju ličnost i samopouzdanje i krene dalje u život“.

Tema geslajtinga je bila i fokus konferencije na kojoj je učestvovalo Žensko pravo, a koja je organizovana u saradnji sa EULEX-om.

Istaknuto je da posledice psihološkog nasilja traju najduže.

Na to je ukazala i žrtva nasilja Milica Ristović, ali i na sekundarnu viktimizaciju.

„Mnogo veći uticaj imala je sekundarna viktimizacija gde nisam naišla na razumevanje institucija“ – navela je ona, pohvaljujući podršku EULEX-a, Kosovske policije, ali i Ženskog prava.


Foto: Youtubeprintscreen

„Naša poruka je - solidarnost, empatija i feminizam. Feminizam nije ništa drugo do jednostavno borba ili stalna briga da se naša prava ne krše i evo u ovom slučaju psihološkog nasilja, da ne dozvolimo drugima licima, bliskim licima, partneru, rođacima da nas na ovaj način degradiraju i stavljaju u poziciju da posumnjamo u svoje dostojanstvo i samopouzdanje“ – kazala je Simić u razgovoru za www.kosovotrustbuilding.com.

Trans žene su žene!

Pažnja javnosti i institucija bi trebalo posebno da bude usmerena na marginalizovane i najranjivije grupe devojčica i žena. Među njima su trans žene.

U cilju svetlije budućnosti bez nasilja nad ženama i devojčicama, Centar za ravnopravnost i slobodu (CEL Kosova) organizovao je panel diskusiju na temu "Trans žene su žene!", sa namerom da podignu svest javnosti o ovoj zajednici, promovišu napore zastupanja i razmenu znanja o trans ženama.

Panel je posebno bio fokusiran na socio-ekonomska prava transrodnih žena, građanska prava, bezbednost i zdravlje, dok su učesnice bile upravo trans žene, koje su istakle fizičko, psihičko i seksualno nasilje nad trans ženama na Kosovu, pristup medicinskim uslugama, uključujući hormonsku terapiju procedure i operacije, mogućnosti zapošljavanja i obrazovanja, pristup raznim institucijama i akterima i prihvatanje od strane kosovskog društva.


Foto: CEL Kosova

"Bez obzira na nedavni napredak u pokretu transrodnih osoba na Kosovu, koji je rezultirao većom javnošću i značajnim pravnim pobedama, posebno trans žene nastavljaju da se suočavaju sa flagrantnom diskriminacijom, visokim nivoom nasilja i zdravstvenim sistemom koji ne odgovara potrebama transrodne osobe" - navode za www.kosovotrustbuilding.com iz Cel Kosova.

Njihova poruka u kontekstu 16 dana aktivizma je - "Trans žene su žene! Ne zaboravimo to, i postanimo saveznik ove ugrožene zajednice tako što ćemo postati njihov glas za jednaka prava i slobode!"

Imovina i žene...

Ekonomsko osnaživanje i rodna ravnopravnost su osnovni preduslovi za stvaranje društva gde se devojke i žene osećaju bezbedno i osnaženo.

Žene poseduju 17% ukupne imovine na Kosovu, dok samo 7% žena nasleđuje imovinu, dok nije poznato koliko se žena i devojaka na Kosovu odlučuje na odricanje prava da naslede imovinu u korist svojih muških članova porodice.

I nedostatak pristupa imovinskim pravima promoviše kulturu ranjivosti.

Bez sopstvene imovine, žrtve nasilja mogu da se nađu u situaciji da nemaju alternativu osim da ostanu u vezama u kojima trpe nasilje i zlostavljanje.

Konferencijom koja se bavi ovom temom pokrenut je projekat i petomesečna kampanja o imovinskim pravima i nasilju u porodici, uz podršku EULEKS-a na Kosovu i realizaciju Foruma za liderstvo i diplomatiju kojim rukovode sestre Emini. Šef EULEX-a ambasador Lars-Gunnar Wigemark poručio je da je žrtvama nasilja u porodici potrebna dugoročna podrška javnosti da bi se otrgnule začaranom krugu ekonomske i finansijske zavisnosti od nasilnika.


Foto: EULEX

„Ako nemate sopstveni prihod, možda ćete čak odlučiti da tolerišete nepodnošljivo i ostanete u nasilnoj vezi. Prihvatilišta i drugi privremeni domovi za žrtve nasilja u porodici nude privremenu zaštitu i podršku. Oni su dobrodošli i neophodni. Ali skloništa nisu trajno rešenje.”

“Ovakva nezavisnost će im pomoći da se oslobode nasilnih odnosa", rekla je Njomza Emini.

Ekonomsko osnaživanje i svakodnevna podrška

"Žene su borci, sledite ih! – moto je Udruženja žena Mitrovice za ljudska prava (MWAHR).

Ova organizacija je prepoznata po radu na terenu, direktno sa korisnicama, uključujući i one iz ranjivih društvenih grupa. Uz to okuplja žene iz različitih zajednica. Osnaživanje žena i devojaka video kao jedan od najboljih načina da se njihov položaj i promeni.

Izvršna direktorka ove organizacije Vetone Veliu u razgovoru za www.kosovotrustbuilding.com objašnjava da udruženje kojim rukovodi ima niz aktivnosti tokom 16 dana aktivizma, a koje se sprovode zajedno sa Službenikom za rodnu ravnopravnost i, kako dodaje, ostalim akterima uključenim u zaštitu žena.

Fokusiraju se, između ostalog, na mir. Tako osim debata, predavanja, organizuju i višednevni seminar u partnerstvu sa Peščanikom na temu žena, bezbednosti, mira i Rezolucija Saveta UN-a 1325.


Foto: KWN

Veliu je takođe prepoznata u javnosti kao dugogodišnja civilna aktivistkinja. Njena poruka je zato jasna, kratka i u skladu sa motoom udruženja:

“Budite svoje i borite se za sebe!“

Uključivanje žena u ekonomiju i društvo preko proizvodnih i uslužnih programa bio je inicijalni cilj NVO Lady/CC4WOMEN kojom rukovodi Sanija Murati.


Foto: Opština Podujevo

Organizaciju je osnovala 2005. godine, a sa aktivnostima nisu prestali do danas.

U javnosti je Sanija poznata po društvenoj angažovanosti i energiji za okupljanje žena i devojaka, ali i pružanjem podrške. Ova organizacija je kroz aktivnosti za 16 dana aktivizma uputila na važnost podrške među ženama, podizanje svesti o potrebi za psiho-socijalnom podrškom. Nisu izostale ni svakodnevne aktivnosti, odnosno svakodnevni individualni sastanci i savetovanja sa ženama kojima je neophodna podrška za izlazak iz trenutnih situacija.

"Vrata NVO Lady/CC4WOMEN su širom otvorena za sve žene Kosova. Pomogli smo mnogima! Ne ustručavajte se da pokucate na naša vrata i izborite za život kakav zaslužujete! Niste same!" - poručila je Sanija Murati.

I NVO Mundësia radi direktno sa ženama. Ekonomsko osnaživanje, inicijative za podizanje svesti žena o važnosti brige za sopstveno zdravlje deo su njihovih aktivnosti.

Mundësia će i ove godine, šesti put zaredom, organizovati aktivnost "Vožnja biciklom protiv nasilja", a ovog puta će 8. decembra takođe paraglajderi nositi poruku protiv nasilja, učestvovaće i najmlađi koji će prolaznicima deliti narukvice narandžaste boje koje su sami napravili.

"Nasilje ne bi trebalo da se skriva, niti toleriše, ono je oružje slabih. Žene i devojke koje se snažno suočavaju sa talasima života, čine da se čuje njihov glas, trude se i konačno trijumfuju. DA ZAJEDNO ZAUSTAVIMO NASILJE!” – poručila je Hasime Tahiri Hasani iz NVO Mundësia u razgovoru za www.kosovotrustbuilding.com.

Pravna pitanja

Uprkos podršci i dalje je veliki broj žena koje se suočavaju sa nizom prepreka u nameri da dođu do svojih prava. Posebno ranjice su žene žrtve nasilja. Neke od tih prepreka su pravne prirode.

Zato je uz podršku UN Women i Evropske unije, u okviru kampanje 16 dana aktivizma, zvanično pokrenuta onlajn platforma za besplatnu pravnu pomoć.


Foto: Kancelarije EU na Kosovu

Platforma centra za pravnu pomoć trebalo bi da olakša pristup besplatnoj pravnoj pomoći (i ukupan pristup pravdi) za žene žrtve rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici, sa fokusom na žene iz marginalizovanih zajednica, žene sa invaliditetom, kao i žene iz ruralnih područja.

Mobilna pravna klinika bila je dostupna građanima 2. decembra u Severnoj Mitrovici, u okviru projekta Centra za zastupanje kulture i Centra za pravnu pomoć i regionalni razvoj.

“Cilj je da se podigne svest građana o nasilju u porodici i rodno zasnovanom nasilju, da ukažemo na mehanizme koji postoje u rešavanju ovog problema,” objasnio je Slobodan Stošić iz Centra za zastupanje kulture za www.kosovotrustbuilding.com, navodeći da su prisustvovali i predstavnici tužilaštva, pravne pomoći, kao i predstavnici socijalnih službi odeljenja za nasilje u porodici zaštitnik građana pri tužilaštvu u Mitrovici.


Foto: Kosovotrustbuilding platforma

“Na ovaj način želeli smo i da ukažemo na institucije kojima se žrtve mogu obratiti, a to su između ostalih CLARD i Kosovski institut pravde koji pružaju besplatnu pravnu pomoć žrtvama nasilja u porodici, seksualnog uznemiravanja. Takođe, hteli smo da pokažemo da su žrtve zaštićene zakonom i da im se može pomoći, ali i da ukažemo na to da je to njihovo pravo”, dodao je on.

„Izmenjena stvarnost“ – Nevidljivo nasilje

Izmenjena stvarnost je ono kako bi mogla da se opiše stvarnost žrtava nasilja u javnosti u odnosu na onu koju doživljavaju u sebi, svojim domovima.

Izložba „Nevidljivo nasilje“ autora Milana Dobrića ukazuje upravo na to – iza nasmejanih lica, mirnog pogleda, često se krije ono što ni ne možemo da naslutimo. Izložba je organizovana u saradnji sa Populacionim fondom Ujedinjenih nacija na Kosovu (UNFPA), u okviru četvrtog Festivala ženskog stvaralaštva.

„Na ideju da se koristi tehnologija koja se naziva ’izmenjena stvarnost’ došao je Milan Dobrić i on je našoj organizaciji predložio da to iskoristimo za jednu od kampanja, s obzirom na to da se Populacioni fond bavi zdravljem žena i svim što je vezano za zdravlje žena. Došli smo na ideju da iskoristimo za podizanje svesti o radno zasnovanom nasilju“ – kaže Nadica Đorđević iz UNFPA u razgovoru za www.kosovotrustbuilding.com.

Kako objašnjava, ideja je bila da publika prvo može da pogleda lepe i prijatne fotografije – ono što bi žrtve nasilja želele da njihovo okruženje vidi, da bi kroz aplikaciju za izmenjenu stvarnost potom mogli da vide i ono što se krije i ono sa čime svaki dan same bore.


Foto: Milan Kabašić

Ova izložba je samo jedna u nizu aktivnosti UNFPA. Organizovan je i trening za zdravstvene radnice u vezi sa prepoznavanjem i dokumentovanjem nasilja nad ženama.

Đorđević veruje da se o nasilju nad ženama u javnosti nedovoljno govori, i ne na pravi način:

„Ne radi se dovoljno na tom pitanju, pristup žrtvama i dalje nije kakav bi zapravo trebalo da bude. Još uvek se suočavamo sa institucionalnim problemima zbog kojih se ne usuđuju da izađu iz nasilnih partnerskih odnosa. Kao njihovi sugrađani, komšije, prijatelji, trebalo bi da pojačamo sopstveni nivo empatije. Svi bi trebalo da poradimo na tome da činimo bar nešto za druge“.