image

Kosovo nije ni moje ni tvoje, Kosovo je naše

Kategorija: Blog

Tags:

Kada na nešto više od 10.000 kvadratnih kilometara smestite desetak različitih nacija, različite vere i jezike, vizantijsku, rimsku, hrišćansku i islamsku kulturu, to znači da ste na Kosovu. Na Kosovu, čiji građani žele samo mir i život dostojan čoveka 21. veka. Vekovima su oni živeli zajedno, u okruženju različitih kultura i običaja i tako mora i da ostane. Obilaskom gradova i sela u svim kosovskim regionima, uverila sam se da većina tako misli, da većini ne smetaju komšije druge vere i nacije. Naprotiv, tamo gde ih nema i tamo odakle ih je ratni vihor oterao, nedostaju.

Od Kamenice, gde uspešno radi fabrika blokova, na čelu sa Mustafom Borovcijem, a u kojoj rade i Srbi i Albanci već 17 godina, pa sve do srpskog sela Drsnik kod Kline, gde u skladnom braku žive Sofija, Bošnjakinja pravoslavne veroispovesti i Ikamer Šaljaj, kosovski Albanac, uverila sam se da se zajedno i može i mora. U najstarijem kosovskom gradu, u Prizrenu, pravi Prizrenci pokušavaju da zaborave sve nedaće iz 1999. i 2004. i da svom gradu vrate stari sjaj. Časovničar Refet Bušati kaže da u Prizrenu ima mušterije svih nacionalnosti, a da se druži samo sa ljudima. Nije važno, kaže, kako se ko zove i da li ide u crkvu ili džamiju. To potvrđuje i mladi Almedin Fejza rečenicom: “Ovo je moj grad, ovo je moja džamija, ovo je moja crkva”.

Stariji su shvatili odavno da su generacija koja je možda mogla da spreči stradanja ljudi, bez obzira na nacionalnu pripadnost. Sada su sigurni da neće dozvoliti da se to ponovi. Ali kada mladi shvate da je različitost na Kosovu neizmerno bogatstvo, onda se na Kosovu nazire srećnija i svetlija budućnost.

Endrita Kurti i Bljerina Haljilji iz Prištine i Petar Đorđević iz Gračanice, kao i svi mladi, puni života, radoznali, spremni su da uče i upoznaju nove ljude. Oni se druže i sarađuju i pokazuju da je multietničnost moguća i da nije samo fraza. Neko je davno rekao da srećni ljudi ne umeju da mrze, a oni koji mrze nisu srećni. A mladi ljudi samo žele da budu srećni, dakle, oni ne mrze. Njih pokreće ljubav i želja da upoznaju različite svetove.

Ružnu prošlost mora da zameni lepa budućnost, misli većina mladih sa Kosova. Problemi su isti ili veoma slični, bilo da ste dvadesetogodšnjak Srbin, Albanac, Bošnjak, Turčin, Rom, Aškalija, Egipćanin ili neko drugi. Kako uspešno završiti školovanje i naći dobar posao, to su istinski izazovi. Sve ostalo je nametnuto politikom i prošlošću. 

A da se ispune snovi mladih, potrebno je da donosioci odluka prestanu da zarad sitnih političkih interesa, dele ljude po bilo kom osnovu, a mi koji radimo u medijima više obratimo pažnju na lepe stvari i sudbine ljudi, a manje na senzacije.

Da bi Kosovo bilo zajedničko i da bismo se ponosili različitostima, prevaziđimo stereotipe, upoznajmo jedni druge.