image

Žene u biznisu: Strpljenje i vizija put do uspeha

Kategorija: Blog

Tags:


Fljorentina Duši je izvršna direktorka i suosnivačica „Business development group“ iz Prištine. Ovu firmu 2011. godine osnovala su dva konsultanta sa iskustvom u menadžment konsaltingu, preduzetništvu, ljudskim pravima i bankarstvu na Kosovu i u regionu. Danas svoje programe obuke i konsultantske usluge u oblasti ljudskih resursa pružaju preduzećima i institucijama. Prepoznati su kao uspešna firma, sarađuju i sa inostranim klijentima, a otvorili su i predsedništvo u Bosni i Hercegovini.


Špresa Aguši je direktorka Mreže ženskih organizacija Roma, Aškalija i Egipćana na Kosovu (PROGRAEK), koju danas čine više od 20 organizacija i aktivista. Glavni cilj njihovog delovanja je osnaživanje žena iz ovih manjinskih zajednica. Nakon sukoba na Kosovu, Špresa je bila prva aktivistkinja iz romske zajednice koja je svojim delovanjem postavljala primer i ohrabrivala druge žene da se bore za svoja prava. Njen rad prepoznat je i izvan Kosovo, pa je tako 2007. godine u Švajcarskoj nagrađena za volonterski rad sa ženama iz romske zajednice na Kosovu, da bi 2019. bila nagrađena i od EU. 


Fljorentina Duši i Špresa Aguši prepoznate su danas kao uspešne žene. Iza njih su godine rada i izazova sa kojima su se suočavale dok su gradile svoja imena. Iako su im oblasti delovanja različite, jedno im je zajedničko – obe su znale šta žele da postignu i bile istrajne u svojim nastojanjima. 


„Pre 11 godina, na osnovu iskustva sa Kosova, u određenim zemljama EU i Latinskoj Americi, bio je trenutak kada sam odlučila da treba da učinim nešto više u svojoj karijeri od pukog rada koji sam obavljala do tada. Jedna karakteristika trenutka osnivanja firme bilo je to da na Kosovu pre 11 godina usluge kadrovskih službi nisu smatrane neophodnim“, prisetila se Duši svojih početaka. 


„U čitavom putešestviju potencirala bih dve stvari - strpljenje koje moramo imati i vizija gde želimo stići, bez obzira na izazove sa kojima se svakodnevno suočavamo“, objasnila je njene ideje vodilje. 


S druge strane, Aguši je svoju karijeru započela kao prva i u tom trenutku jedina aktivistkinja za prava žena iz romske zajednice.  


„Moj cilj je bio da, pošto sam bila prva žena iz romske zajednice koja je posle rata počela sa aktivizmom, ne budem uvek jedina na sastancima, već da ima i drugih žena i devojaka iz ovih zajednica kako bi se zajedno borile za poboljšanje našeg položaja i bile deo zajedničkog glasa“, objasnila je Aguši. 


Iako je još dosta posla pred njima, Aguši više nije sama na sastancima. Kaže da su se godine napornog rada isplatile i da se danas veći broj žena i devojaka iz romske, aškalijske i egipćanske zajednice bavi aktivizmom i bori za svoja prava. 


„Žene treba da razmišljaju o težnjama koje imaju, i ako žele da stvore nešto, ništa ih ne sme zaustaviti. Dakle, moraju pronaći modele kako se angažovati, starati se i posvetiti porodici, ali i baviti se preduzećem“, istakla je Duši, objašnjavajući položaj jedne žene u svetu biznisa. 


Podrška porodice igra veliki značaj na tom putu.


„Ako je žena udata i stvorila je porodicu, neophodna je podrška supruga. Kada upravljate preduzećem morate nekad ostati i nakon radnog vremena, posao je fleksibilniji, ali je radno vreme mnogo duže. Ako nemate takvu podršku, to je nemoguće“, zaključila je. 


Aguši je, s druge strane, naglasila da su žene iz romske, aškalijske i egipćanse zajednice na Kosovu na tri nivoa diskriminisane. Prvenstveno u porodici, zatim od strane zajednice i na kraju na nivou društva u celini što umnogome otežava njihov život. 


„Patrijahalni život na Balkanu, a posebno kod manjina gde je to još više naglašeno, utiče da ove žene zavise od odluka koje donose muški članovi porodica – ‘muški svet’, dajući prioritet dečacima i muškarcima na uštrb devojaka i žena“, istakla je. 


Poručila je da je za poboljšanje položaja žena neophodno raditi i sa muškarcima. 


„Raditi samo sa ženama i devojkama je dobro, ali kako bismo promenili položaj moramo uključiti i muškarce koji moraju shvatiti da je žena deo porodice, deo promena i razvoja društva i pomoć porodici u postizanju boljeg životnog položaja“, objasnila je. 


I Duši i Aguši ohrabruju žene da pored ostvarenja na porodičnom planu rade i na ostvarenju u profesionalnom smislu, te da je pored svih izazova tako nešto moguće. Najbolji primer su njih dve same. 


„Ne treba da se ograničimo samo na porodicu, da mislimo da nemamo vremena ni za šta drugo. Ja sam majka dvoje dece i sad imamo još jednu bebu od 6 meseci i posao se nastavlja na isti način“, kazala je Duši, dodavši da „što smo ostvarenije u profesionalnom smislu to veći doprinos dajemo i svojoj porodici“. 


„Jednom za svagda treba da zaboravimo da jedna žena treba da čeka od muškog roda da uradi nešto u svom životu. Sa ovim mišljenjem se ne slažu ne smo mlade devojke, već i žene u srednjim godinama čak i u poznijem starosnom dobu, jer su i oni za te promene“, s druge strane poručila je Aguši.